Izveštaj sa 6. etape Cape Epic

Cape Epic, Južna Afrika. Datum: petak, 26.03.2010. Start: Worcester Cilj: Oak Valley Dužina: 123 km Visinska razlika: 2240 m Rampa: 10 sati Start: po grupama od 7 do 7 i 30

Kao što slike govore, danas sam dobio priliku na motoru (kojeg je vozio profesionalni vozač kojeg mi je dodijelio organizator utrke, a zahvaljujući akreditaciji za medije) iskusiti barem dio čari i/ili patnje biciklista i staze kojom prolaze.

Nastavi čitanje »

Dan peti – četvrtak 25.03.2010. Start: Worcester Cilj: Worcester Dužina: 27 km Visinske razlike: 860 m Start: od 7:00 svakih 30 sekundi, po obrnutom poretku

Na današnjoj etapi timovi su startali po obrnutom redoslijedu, od najslabije do najbolje plasiranih. To je dalo priliku boljim timovima da se ipak malo odmore i do kasnije odspavaju (koliko je to moguće s obzirom da spavaju u šatorima okruženi s još cca 1200 ljudi). No, da se prateća ekipa ne bi odmorila pobrinuo se Vedran Mohorovičić, preostali član tima GT Experience Adventure koji je, što je za svaku pohvalu, odlučio nastaviti utrku. Naime, biciklisti kojima je jedan član tima odustao, imaju pravo nastaviti utrku i ako je završe isto imaju status finishera. Spadaju u kategoriju „individualaca“ i na običnim etapama startaju nakon svih, no na time trialu (koji se vozi po obrnutom redoslijedu) startaju prvi. I tako smo, kao i preostalih dana, ustali u 6 sati i jako navijali nakon što se Moho spustio niz rampu te odmah požurili na prvu feed zonu. No, kako je do nje biciklistima samo 5 km, a Moho je izgleda jedva dočekao priliku da se malo raspuše, prošao je WP prije nego što mo mi cestom stigli do nje. No, s obzirom da je današnja staza oblika osmice, sačekali smo na istoj lokaciji
još neko vrijeme i ipak dobili priliku podržati Vedrana koji je na kraju imao izvrstan rezultat (1:30:20,6), odnosno, 8 mjesto od ukupno 75 individualaca.

Tim Fracasso racing (Ivo Rubinić i Milivoj Miljković) odlučili su ovu etapu poštediti i sebe i bicikle nepotrebnog napora te tako, koliko je god moguće, svježiji dočekati, po mnogim procjenama najtežu sutrašnju etapu br.6. No, sreća ponovo nije bila na njihovoj strani te su im čak dva bušenja gume dodala petnaestak minuta u ukupnom poretku te ih je njihov današnji rezultat ( 1:45:33,6) bacio na 173. mjesto u kategoriji man, a 215. u overall poretku. No, taj rezultat ipak nije previše poremetio njihovu poziciju nakon odvoženih pet etapa te se sada nalaze na 83. tj, ukupno na 111. mjestu. Stvarno mora biti frustrirajuće za bicikliste što bez obzira na svu njihovu pripremljenost jedan tehnički problem može toliko utjecati na finalni rezultat. Ta spoznaja nije laka kada se radi o 80.-om ili 200- om mjestu, a kako li je tek vodećima. Svi se slažu da je tim Sauser-Stander najspremniji, ali eto nemaju sreće te iako su uvijek u vrhu, ni ove godine, barem nakon prvih 5 etapa nisu prvoplasirani. To to su čari igre koja se zove brdski biciklizam.

S obzirom da se o današnjoj kratkoj etapi nema previše za pisat, pokušat ću vam malo dočarati atmosferu u natjecateljskom selu. Kako je ovdje u JAR-u najpopularnija igra ragbi, u mjestima koje smo dosad posjetili, smjestili su nas na ragbi igralištima. Selo je fantastično postavljeno i opremljeno svime što natjecateljima treba. Dio sela čini šatorsko naselje z a natjecatelje, šatorsko naselje za medije, ogromni šatori u kojima se poslužuju doručak i večera te održavaju svakodnevni brifinzi, tj. rekapitulacija prethodnog dana ( proglašenje pobjednika etape, podjela dresova za vodeće nakon x. etapa ) te predstavljnje slijedeće etape. Osim toga, natjecateljima su na usluzi šatori s masažom, šatori sa servisom i rezervnim dijelovima raznih proizvođača biciklističke opreme, zatim tzv, chill zona za opuštanje , MTN internet point (svaki dan 10 min gratis interneta za bicikliste s uslugom besplatnog punjenja mobilnih aparata) pa naravno wc-i i tuševi i štandovi na kojima možete ostaviti robu na pranje i pokupiti je slijedeći dan (za zaista skromnu naknadu od 10 randa za 1 kg, što je cca 7,5 kn). Ponudu upotpunjava i medija centar, ured za informacije o utrci (racing office), štandovi s brzom hranom te kamp kućica kao mali caffe bar, a tu su i nezaobilazni štandovi s biciklističkom odjećom i opremom Adidas. Za natjecatelje je odmah po dolasku u cilj osigurana okrijepa (razna pića i catering lunch paketi), a odmah im volonteri uzimaju bicikle i odnose na pranje. Zaista, kompletna usluga kja omogućava biciklistima da se potpuno koncentriraju na utrku. Naravno, to se sve odnosi na „obične“ timove. Profesionalni naravno imaju poseban tretman, od smještaja u kamperima do kompletne logistike koja je samo njima na raspolaganju.

Hrane ima u izobilju, no nije baš po guštu našim dečkima. Sve je organizirano na principu švedskog stola, te se za večeru serviraju najčešće tri menija (riža-povrće, tjestenina-umak, meso-povrće-krumpir) sa salatom, sokom, voćem, kruhom, kolačem, kavom….Svega ima u izobilju no nažalost prilično je bezukusno. Slično je i za doručak te redovito odlazimo dečkima u najbližu trgovinu po novu zalihu nutelle.

Što se vremena tiče, osnovna je karakteristika velika temperturna razlika između jutarnjih i večernjih sati i dana. Najčešće se temperature kreću od 9 do čak 36 stupnjeva. S obzirom da smo smješteni na 200 do 400m nadmorske visine, okruženi planinama, stalno ima nekakvog vjetra koji donosi osvježenje, ali i diže neugodne oblake pijeska i prašine (zapravo crvenkaste zemlje, ali je toliko suha da izgleda kao prašina). Večeras se poprilično naoblačilo (kao kad se iznad naše Učke stvori „kapa“) te je za sutra moguće i osvježenje u obliku kiše. Dečki kažu da ne bi imali ništa protiv.